Brodolom
Brodolom, roman nevjerojatnih slučajnosti, kroz zamršenu i do samog kraja napetu priču o dvoje mladih Indijaca, Rameshu i Kamali, koji oboje čudesno prežive strašan brodolom – problematizira najrafiniranije moralne vrijednosti i pretpostavlja ih iskonskim potrebama – dostojanstvo i lojalnost ljubavi, a tradiciju i obitelj vlastitoj sreći i željama.
Živopisno oslikavajući indijsku kulturu, vjeru i običaje, Tagore čitatelju sugerira nepokolebljivu čvrstinu jednog dalekog i samo na prvi mah složeno strukturiranog svjetonazora, ali bliskog u njegovanju univerzalnog čovještva pred kojim se ipak ne zaustavljaju intimne potrage pojedinca.
„U ljubavi nestaju sve životne suprotnosti.”
*******************
Rabindranath Tagore
Sir Rabindranath Tagore (bengalski: Rabindranath Thakur, Calcutta, 7. svibnja 1861. – Kalkuta, 7. kolovoza 1941.) indijski je pjesnik, skladatelj i dramaturg i jedan od rijetkih azijskih pisaca koji su još za života uspjeli steći širok krug čitatelja na Zapadu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1913. g. za prvu svoju na engleski jezik prevedenu knjigu, zbirku pjesama „Gitandžali”.Bio je promotor indijske kulture na Zapadu i zapadne u Indiji. Američki pjesnik Pound usporedio ga je s Danteom.
Tagore nije bio samo pjesnik, nego i pripovjedač, filozof, skladatelj, slikar, pedagog, esejist, dramski pisac i prevoditelj. Sam je mnoge svoje pjesme uglazbio i one se pjevaju poput narodnih svugdje gdje se govori bengalskim jezikom, a njime govori više od 50 milijuna ljudi. Lirika je, ipak, samo jedna od aktivnosti svestranog Tagorea. Njoj su se zatim pridružili njegovi romani, među kojima su najpoznatiji „Dom i svijet”, „Brodolom” i „Gora”, pa brojne pripovijetke, eseji („Sadhana”) i političke rasprave („Nacionalizam”).
Pri drugom posjetu Europi Tagore je 12. studenoga 1926. došao i u Zagreb i tu održao dva predavanja na engleskom jeziku, dok je pjesme čitao na bengalskom.
U dramama, kao i u pjesništvu, naglašen je simbolizam i alegoričnost, ali razmatra i svakidašnje životne teme koje pobuđuju filozofska razmatranja u skladu sa shvaćanjima religiozno-filozofskoga društva Brahmo Samaja, kojemu je obiteljski pripadao. U romanima tradicijska shvaćanja razmatra živim narativnim prikazom postupaka likova svojega bengalskog zavičaja te utemeljuje moderni indijski roman.
prva objavljena knjiga: „Pjesnikova priča” (1878.)
poezija: „Ljepota”, „Mjesec”, „Vrtlar”
zbirke pripovjedaka: „Gladno kamenje”, „Prekinute veze”
drame: „Citra”, „Kralj tamne sreće”, „Sannyasi”, „Žrtva”, „Kralj i kraljica”,
„Pošta”
romani: „Brodolom”, „Gradinar”, „Dom i svijet”, „Binodini”
memoari: „Sjećanja”
scan i obrada :Janja
PDF / HR
UŽIVAJTE U ČITANJU