
Momak i djevojka dugo su živjeli zajedno. Voljeli su se i to im je bilo najvažnije na svijetu. Jednoga dana odlučili su se vjenčati, kad... dogodila im se nesreća na cesti i oboje su poginuli. Otišli su ravno u Raj, Svetom Petru.
- Petre, reče momak, mi smo se jako, jako voljeli... i još se volimo... bismo li se mogli vjenčati ovdje... u Raju?
Sveti Petar protrlja bradu, malo se zamisli...
- Vjenčanje ovdje još nismo imali... no, ne vidim razloga zašto ne bismo... dajte me malo pričekajte...
I ode. Nije se vratio tog dana, ni sljedećeg... ni preksljedećeg... Konačno, nakon tri dana vrati se sav ozaren u društvu sa svećenikom koji će ih vjenčati. Svi su bili radosni, njihovoj sreći nije bilo kraja.
Ali, usred slavlja momak je odjednom ušutio, vidjelo se da ga muče neke misli, na kraju se odlučio prići Petru.
- Sveti Petre... mi ćemo se sad vjenčati...
- Naravno!
- I to će biti... zauvijek?
- A kako bi drugačije bilo... ovdje u Raju?
- Paaa... kako da kažem... a, što ako nakon nekog vremena otkrijemo da nismo baš jedno za drugo? Hoćemo li se moći rastati?
Na to se Sveti Petar jako naljuti i vikne:
- Rastati!? Ne! Nikako!... Pretražio sam cijeli Raj dok nisam našao svećenika da vas vjenča! A tu u Raju sigurno nema niti jedan advokat da vas rastavi!