
Vic s bradom, iz vremena prije mobitela, dok su ljudi još koristili ono što se zvalo pismo.
Ulazi neki čovjek u trafiku i zatiče sljedeću situaciju:
Trafikantica rida, ispričava se svim silama, dok neki ćelavac stoji ispred pulta i drži se rukama za trbuh, urla i psuje:
- Glupačo glupa, da glupačo, glupačo, glupačo!!! Aaaaah!!! Trebalo bi te najurit'!! Aaaaaaaa!!!
I držeći se za trbuh, sav poguren, izjuri na ulicu...
Trafikantica i dalje rida... tužno i neutješno, čovjek joj prilazi i pokušava je smiriti:
- Otišao je, smirite se... ima svakakvih ljudi...
Nakon još nekoliko šmrcaja i jecaja, trafikantica ga pogleda suznim očima.
- H... hvala vam... šmrc... to mi se stalno događa... šmrc, što trebate?
Vidjevši da se pribrala, čovjek joj brzo reče:
- Ma trebam samo jedno pismo, htio bih ga brzo poslati prije nego mi krene autobus...
I pogledom preko ramena pokaže na autobusni kolodvor preko puta.
Trafikantica ga upita:
- Hoćete li pismo ili razglednicu?
- Mislim da ću pismo... da, imam više toga za napisati... dajte mi pismo.
- Kakvu ćete kovertu?
- Kovertu?
- Pa da, imamo bijele, plave, žute...
- A, to? Da, bijelu, za obično pismo...
- Koje veličine?
- Kako koje veličine? Pa običnu, najobičniju...
- Trebate li i papir za pismo?
- Da, trebam, jedan list...
- Hoćete li prazan list... ili sa crtama, kvadratićima... imamo i s vodenim žigovima... anđelčići, razno cijeće, srce...
- Ma, dajte mi samo jedan prazan list papira... ali dajte malo požurite autobus mi uskoro kreće...
- Papir malo deblji ili tanki za avionsko pismo?
- Svejedno, dajte mi bilo kakav, ali zaboga požurite...
- Trebate li i olovku?
- Joj da... hvala što ste me podsjetili... jednu olovku molim.
- Kemijsku? Tanki flomaster? Naliv pero?
- Kemijsku... ženo... jednu kemijsku olovku!
- Koje boje?
- Boje? Koje boje?
- Da, kakvu boju tinte želite za kemijsku olovku?
- Plavu, plavu... dajte mi plavu kemijsku olovku, dajte mi... dajte mi brzo, autobus samo što nije krenuo...
- Trebat ćete i marku...
- Marku? A, da, svakako... onda još i marku i to bi bilo sve... koliko sam dužan?
- Šaljete li tuzemno ili inozemno?
- Ma, šaljem tu u susjedni grad... običnu tuzemnu marku... koliko to sve skupa iznosi... moram ići...
- Imamo marke s prirodnim ljepotama, životinjama, kulturnim spomenicima...
- Joj, dajte nemojte... ma, dajte nešto sa životinjama... sad stvarno moram ići...
- Želite li ptice, šumske životinje, ribe ili možda domaće životinje i ljubimce?
- Ptice...
- Koju točno pticu... imamo orla, sokola, rodu,... samo malo da vidim, a da... imamo i bjeloglave supove...
- Bjeloglavog supa... (autobus polagano izlazi iz perona)
- Dobro... onda ćemo bjelogavog supa... hoćete li kako leti iznad kanjona ili kako čuva mlade u gnijezdu?
U taj čas u trafiku upada onaj ćelavac s početka vica, ljutito tresne poveći komad govna na pult i drekne:
- Evo ti, glupačo jedna glupa! Vidiš?! Za ovakvo govno trebam klozet papir!!!