Bela Hamvaš Biografija
Odrastao je u Bratislavi kao dete protestantskog sveštenika. Godine 1915. upisuje kadetsku školu, i ubrzo upoznaje strahote Prvog svetskog rata na ukrajinskom i italijanskom frontu – dva puta biva ranjen, doživljava nervni slom i odbija da primi odlikovanje. Posle rata porodica se seli u Budimpeštu gde Hamvaš Od 1919. do 1923. studira nemački i mađarski. Isprva se izdržava novinarstvom radeći kao esejista i prevodilac. Radove objavljuje u periodici, a 1927. se zapošljava kao bibliotekar, gde ga zatiče Drugi svetski rat. Poslom pisca izdržavao se samo za kratko - pre rata Hamvaša nisu prihvatali reakcionari i klerikalni krugovi, a posle rata komunisti. Tokom rata tri puta biva mobilisan, 1942. je na ruskom frontu. Prilikom opsade Budimpešte 1945. dezertira, a jedna granata uništava njegov stan i u njemu sve rukopise i knjige koje je sakupljao godinama. Tu je bio veliki broj knjiga iz raznih oblasti ljudskog znanja - filozofije, prirodnih i društvenih nauka, teorije umetnosti, psihologije, kao i projekat „Stotinu knjiga“ svetske književnosti. Osim tekstova objavljenih u periodici i knjige Nevidljivo zbivanje objavljene 1943, jedini, slučajno sačuvani rukopis iz ovog prvog perioda Hamvaševog rada je kapitalna Scientia sacra. Posle rata, 1948, zajedno sa svojom ženom Katalinom Kemenj objavljuje knjigu Revolucija u umetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj i ubrzo zbog svojih stavova koji se nisu uklapli u Lukačev model komunističkog kulturnog entuzijaste, gubi mesto bibliotekara dospevajući na crnu listu, čime mu je onemogućeno objavljivanje knjiga i dostojno zaposlenje.
Nakon ovog poniženja, Hamvaš u položaju koji ga je zadesio vidi prednost za usavršavanje i ne obazire se na spoljašnje događaje. Radi kao magacioner, ekonom, zemljoradnik, pomoćni fizički radnik na hidroelektranama na Tisi, a istovremeno danonoćno radi na svojim spisima. Njegov rad ostaje u rukopisima sve do posle njegove smrti, kada su u novosadskom časopisu „Hid“ objavljena dva njegova eseja, „Drveće“ i „Orfej“, a od 1976. i mađarski časopisi polako počinju da objavljuju Hamvaševe eseje pa je 1987. u Pečuju objavljena zbirka njegovih eseja „Duh i egzistencija“.
Dela Bele Hamvaša hronološki
Moderna umetnost, Eseji i prikazi 1
Đavolijada, roman
Teško je satiru ne pisati, satire
Apokaliptična Filozofija istorije, Eip 2
Knjiga lovorova, eseji
Ono što potom sledi, Eip 3
Čovek bez umetnosti, Eip 4
Anatomija javnog mnjenja, Eip 5
Kriza sveta, studije
Šestoval, studija
Lepota, Eip 6
Začela, eseji
Duh i vlast, Eip 7
Izvan društva, Eip 8
Nevidljivo zbivanje, eseji
Scientia sacra I
Veličina rata i malenkost čovek, Eip 9
Stotinu knjiga, mini-eseji
Filozofija vina
Velika dvorana predaka I, eseji
Oda HH veku, eseji
Na papiru Jakože Dim, Eip 10
Antologija humana
Maja, studija
Put predaka i put bogova, eseji
Svet slike — Slika sveta
Tajni zapisnik, eseji
Pet genija, studija
Tabula smaragdina
Teorija romana, studija
Unicornis
Karneval 1-7, roman
Silentium, eseji
Magija sutre
Sarepta, eseji
Novo leto, roman
Patam I, eseji
Scientia sacra II
U određenom pogledu, roman
Lazar među nama, Eip 11
Patam II-III, eseji
Naime, roman
Prepiska
Filozofija vina
Ko pročita Filozofiju vina drugačije će piti i drugačije razgovarati, ne samo o vinu. Još dok bude čitao, misliće na svoje prijatelje s kojima je pio vino i s kojima će opet piti i razgovarati. Neće odoleti - probudiće ih u nevreme telefonom - i pročitati nekoliko Hamvaševih misli o vinu, ženi, životu.
Hamvaš je mudrac koji sasvim drugačije promišlja svet koji, misli on, zaslužuje bolju sudbinu, kao i čovečanstvo, zato on otkriva i nudi drugačije vrednosti od onih koje su vladajuće. Treba otkriti ljudsku suštinu i vratiti se istinskim i dubokim vrednostima koje se nalaze zanemarene u svakom čoveku. Da bi to potkrepio i čulno približio svakom čoveku, poslužio se vinom, i na tom sakralnom piću prikazao vrednosti kojima treba težiti, kojima se treba vratiti.
Zaboravili smo suštine života, srljamo obuzeti marginalnim vrednostima i ne primećujemo gde se već sada nalazimo. Kažemo: kriza! A i dalje hoćemo da živimo lagodno kao da se oko nas ništa nije ni dogodilo. Hamvaš preporučuje da se zaustavimo, osvrnemo oko sebe, popijemo čašu dobrog vina: možemo se još spasiti. Sve je poljuljano, ali život može da se vrati pravim vrednostima. Čak nam i ne treba mnogo: istovremeno ne možemo pojesti dva ili tri ručka; ali možemo zapaziti velike istine i pokušati im krenuti u susret, sami, s prijateljima, porodicom.
Hamvaševa misao je okrepljujuća, svima dostupna. (Ako nekome nije, vreme je da se zabrine za sebe.) Filozofija vina je prijatna ulaznica u čudesno delo Bele Hamvaša.
Ko pročita Filozofiju vina, potražiće još koji primerak knjige i prvom prilikom je poklanjati najprisnijim prijateljima. Svako dobija po kap blagoslova.
mobi
ćirilica