Jump to content

Dobrodošli na Balkandownload.org
Tražite domaće knjige, exyu magazine, sinhronizirane crtane filmove, PC i ostale igre, strane i domaće filmove, dokumentarce, stranu i domaću muziku, itd. ? Ne morate tražiti dalje jer sve ćete to naći kod nas, uredno postavljeno i spremno za download. Osim toga registracijom možete sudjelovati u raznim postojećim temama na forumu, otvarati nove teme, sudjelovati u chatu i još mnogo toga. Ako već imaš otvoren račun, logiraj se ovde ,a ako želiš saznati zašto smo najbolji otvori novi račun i uverite se sami :)
Photo

Laszlo Krasznahorkai


4 replies to this topic

#1
drsko

drsko

    Bronze Member

  • Banovan
  • PipPipPipPip
  • 1,332 posts
  • 5355 thanks

Laszlo Krasznahorkai : Posljednji vuk


gnsxn6hln00bgo77lpru.jpg



Na blagdan Svih Svetih u Dnevniku HTV-a emitiran je prilog o bakici koja živi sama u zabačenom ličkom selu. Prilog je imao snagu dokumentarca. Bakici je nedavno umrla sestra. Nikada se nije udavala. Sada živi sama kao posljednji stanovnik sela. Sama cijepa drva, kuha samo za sebe, odlazi na groblje na koje su se preselili oni suseljani koji nisu otišli za Zagreb. Nikoga više nema; ni Crvenkapice; ni televizije (bakica sluša radio). Nije rečeno, ali u ovoj bajci bakica živi sama kao vuk...

Tamo negdje gdje je zadnji kadar HTV-ova priloga tamo nalazimo i Krasznahorkaijeva pripovjedača (čitaj - Laszla Krasznahorkaija). Živi u Berlinu, ali također sam kao vuk. Svaki dan odlazi u gostionicu Sparschwein i tamo pije pivo Sternburger. Ništavilo urbane svakodnevice prekida pismo. Pozivaju ga u Ekstramaduru, ako je spreman provesti tamo tjedan-dva i napisati nešto o regiji. Svi troškovi će biti pokriveni, tekst plaćen, a o svemu se brine zaklada po imenu „Preporođena Ekstramadura".

Misli da ga brkaju s nekim - "ili je taj netko s kim ga brkaju on, samo što taj on više ne postoji". Iz aviona silazi u stanju pripravnosti, očekuje "da mu netko priđe i tiho kaže, da, pogriješili smo, sad ćemo vas otpratiti do aerodroma i zamoliti da drugi put ne pravite budale od nas"... Ali nitko ne primjećuje da on nije on, da nema više veze sa samim sobom, štoviše, tretiraju ga kao slavnu zvijezdu, ima svog osobnog vozača, svoju prevoditeljicu, svi su srdačni, i spremni ispuniti mu svaku želju.

Rastavljen od svijeta, rastavljen od samog sebe, slavni pisac je, blago rečeno, stigao nepripremljen u Ekstramaduru. Nema pojma što bi tražio od svojih domaćina, za što bi pokazao svoj interes. Informirajući se na internetu o regiji od svega mu je u sjećanju ostao tek neki ekološki članak i rečenica kako je "1983. godine južno od rijeke Duero umro posljednji vuk". Neznajući što bi drugo, traži od domaćina da istraži tu "temu". Prevoditeljica je malo zabezeknuta zahtjevom, ali i dalje potpuno spremna izaći u susret svakom prohtjevu slavnog pisca.

Tako Laszlo Krasznahorkai pomalo, u jednoj rečenici, odmata "Posljednjeg vuka". Pripovijest je kratka, ali je rečenica poprilično duga. Jedina točka sramežljivo se pojavljuje tek na kraju pripovijesti (stranica 38). Somnabulno duge rečenice i inače su zaštitni znak Krasznahorkaija, kod nas ponajprije poznatog kao scenarista i autora predložaka za filmove Bele Tarra „Sotonski tango", "Werckmeisterove harmonije", "Čovjek iz Londona" i "Torinski konj". Zapravo, moglo bi se reći da koliko dobro poznamo Belu Tarra, toliko slabo znamo Krasznahorkaija, ne samo kao literarno izvorište slavnog redatelja već i kao njegovog ključnog suradnika, u pravom smislu koautora, čija je filmska reputacija pomalo u nezasluženoj sjeni Bele Tarra i uopće vladajuće dikature redatelja. No tome je sada kraj; ne "diktaturi redatelja", već ovdašnjoj anonimnosti Krasznahorkaija. "Posljednji vuk" prvi je njegov prijevod na hrvatski, a za njim ubrzo slijedi i drugi.

O Krasznahorkaiju uskoro će se sve čuti i kod nas: uključujući tu i možebitnog Nobela, koji je nezaobilazan u predstavljanju ovako priznatih i uglednih evropskih kniževnika. Vratimo se mi na pisca, vuka i bakicu. Na "živo meso" Krasznahorkaija. Pisca vozikaju Ekstramadurom u potrazi za svjedocima posljednjeg vuka, a Krasznahorkai vozika čitatelja u svojoj nepreglednoj rečenici. Uvrnuta je to literarna kočija, u skladu s akutnim psihičkim stanjem "pisca na zadatku", njegovom "napetom opuštenošću", i uopće trpkim egzistencijalnim humorom. Uostalom, što može biti otkvačenije od romana u jednoj rečenici.

Pisac prepričava mađarskom šankeru u Sparschweinu kako se zapleo u tu priču s posljednjim vukom. Detaljno mu opisuje čitavu zavrzlamu oko toga koji je vuk bio posljednji, kada je ubijen i na koji način, i tako postepeno iz priče o piscu izgubljenom u Ekstramaduri prelazi na pučku priču o čoporu vukova, o posljednjem paru vukova, o skotnoj vučici koja je stradala na cesti, i napokon o kraju posljednjeg vuka.

Mađar za šankom nije posebno zaokupljen pričom, u odsutnom trenutku pisac ga čak mora i probuditi da bi čuo završetak priče. Očito, ne uspijeva prenijeti uzbuđenje na svog slušatelja, naznačiti mu značaj priče, i paralele koje ona otvara sa njima samima, sa svime. No jasno je da je on svoj zadatak u Ekstramaduri obavio: sve ako i nije ništa zapisao na papir ili u Word, niti za to dobio dogovorenu naknadu. Bitno je da se iz Ekstramadure slavni pisac vratio kao pisac.

Apokaliptična pučka priča o posljednjem vuku, ustrijeljenom tamo još osamdesetih, spojila se sa apokaliptičnom berlinskom egzistencijom pisca, koji ne može misliti pa onda ni pisati. Nama pak ona se sasvim slučajno spojila s apokaliptičnom ličkom sličicom o baki i praznom selu. Pisac je vuka i Ekstramaduru zaključao u svoje "šuplje, hladno, prazno srce". Čitatelj je pozvan da isto to učini; a mi tome još pridodajemo i bakicu, odnosno, barem pomisao kako bi Krasznohorkai pisao o Lici i bakicama koje žive kao vukovi, da je pozvan prezimiti u Gračacu, od neke ovdašnje zaklade po imenu "Preporođena Lika".


hrvatski, pdf

Hidden Content
You'll be able to see the hidden content once you thank this post.


Posted Image

Thanked by 255 Members:

#2
severijan

severijan

    Bronze Member

  • BD tim
  • PipPipPipPip
  • 1,275 posts
  • 61490 thanks

László Krasznahorkai 

 

000d9eed-500.jpg

 

 

LÁSZLÓ KRASZNAHORKAI  rođen je 1954. Godine u gradu Gyula, u Mađarskoj. Nekoliko je njegovih književnih djela poslužilo kao predložak za filmove redatelja Béle Tarra. Zahvaljujući specifičnom književnom stilu, László Krasznahorkai stekao je, poglavito na njemačkome govornom području, status gotovo kultnog pisca. Njegova su djela naišla na priznanja kritike od SAD-a do Japana. Susan Sontag prozvala ga je suvremenim mađarskim majstorom apokalipse na tragu Gogolja i Melvillea. Napisao je osam romana, nekoliko zbirki priča i eseja, ali i pet filmskih scenarija. László Krasznahorkai književno je čudo koje pokazuje (i upozorava) koliko i najtalentiraniji spisatelj iz manje kulturne sredine treba biti strpljiv u očekivanju međunarodnog uspjeha. Njegovo prvo djelo, roman »Satantango«, objavljeno je davne 1985. godine, i odmah je ostavilo dojam kako je Krasznahorkai netko tko će u mađarskoj književnosti ostati dugo vremena i etablirati se kao prethodnik generacije. 

 

Pisac poznat po teškim i zahtjevnim postmodernističkim romanima distopijskih i melankoličnih tema – dobitnik dvije uzastopne BTBA nagrade za najbolji prijevod na engleski, Vilenice, (međunarodne) Bookerove nagrade (za sveukupno stvaralaštvo), njemačke za najbolji roman SWR-Bestenlist, mađarske visoke nagrade »Košut«... – prvi je put objavljen u Hrvatskoj u izdanju Multimedijalnog instituta. Viktorija Šantić prevela je njegovo kraće prozno djelo »Posljednji vuk« 2013. godine. Godinu kasnije isti izdavač objavljuje priču »UnutraJeŽivotinja«, a nakladnik OceanMore njegov roman »Rat i rat« koji je pisao u njujorškom stanu bitnika Allena Ginsberga. Odmah nakon toga u izdanju koprivničkog nakladnika Šareni dućan izlazi i roman »Melankolija otpora« koju se dotad mogao čitati u nakladi beogradskog izdavača Plato, a nedavno je OceanMore objavio po mnogima najbolje Krasznahorkaijevo djelo »Seiobo je bila tamo dolje«. (U međuvremenu su prevedeni i objavljeni njegov roman  »Sotonski tango« i zbirka priča »Svijet ide dalje«.)

 

 

 

László Krasznahorkai - UnutraJeŽivotinja

 

flVjuld.jpg

 

 

Zbirka kratkih proza mađarskog književnika, priznatog po cijelom svijetu. Svaka se priča u knjizi uglavnom sastoji od jedne rečenice po kojoj je autor poznat i prepoznatljiv. Na razmeđu filozofije i smisla, jednostavnosti i konkretnosti do metafizičkih značenja i vječnog traženja dubljeg razumijevanja i smisla. Svaku je priču ilustrirao umjetnik Max Neumann jedinstvenim motivom psa.

 

 

     Ovog puta  :beer:  :beer:  za Fandera - živeli prijatelju

 

     Pdf;  Hr

 

Hidden Content
You'll be able to see the hidden content once you thank this post.

 

 

 

 

a170.gif



Thanked by 284 Members:

#3
severijan

severijan

    Bronze Member

  • BD tim
  • PipPipPipPip
  • 1,275 posts
  • 61490 thanks

László Krasznahorkai - Rat i rat

 

 

 

lkrat.jpg

 

 

          Promatrajući rijeku, arhivist Gyorgy Korin na svoj četrdeseti rođendan, dolazi do spoznaje da uopće ne razumije svijet u kojem se nalazi. Stvarnost mu u trenu postane zastrašujuće zamršenom, jednoznačnost svijeta na koju je dotad bio navikao najednom se pretvara u tjeskobnu, nerješivu zagonetku. Tom njegovom zaključku najviše je pridonio jedan nenaslovljen rukopis, koji ga je toliko zaintrigirao, da je prodao svu svoju imovinu i otišao u New York kako bi ga podijelio s ostatkom svijeta i objavio ga na Internetu. U tom mračnom trenutku očajanja započinje putovanje obilježeno sakralnim upletanjem drevnih vremena kojemu je krajnji cilj ništa manje nego pronalaženje izgubljena smisla u svijetu.

          Korin je tipičan antijunak na rubu toga da počini samoubojstvo, koji se teško nosi sa svojim unutarnjim borbama pa bi svatko mogao slobodno zaključiti da on jednostavno po svim tim kriterijima nije normalan. Stoga ne čudi da se počeo smatrati jedinim tumačem tog tajanstvenog rukopisa, čija je glavna zadaća otkriti njegov cilj i smisao.

 

          Za čitanje ovog romana potrebna je dobra koncentracija, kako bi čitatelj uopće mogao pratiti Krasznohorakijevu struju svijesti, jer: “(…)kao da je svaka rečenica, all the sentences, od presudne važnosti, i kao da o njoj ovise i život i smrt, life and death, sve se odvija u sumanutom ritmu, tako da ono što je u tekstu opisano, ono što je izgrađeno i poslagano i predočeno, toliko je komplicirano, so complicated, da više uopće nije razumljivo…”

          I doista, nakon čitanja ovog romana kao da i sam čitalac može osjetiti tu neku kompliciranost i nerazumljivost. “Rat i rat” je, čini se, jedan od onih romana koji zahtijevaju čitateljevo strpljenje, pažnju i sklonost promišljanju. Ovaj je roman zapravo istodobno zagonetan i nedokučiv, baš kao i sam Hermes, koji prati Korina na njegovim putovanjima kako bi mu pokazao kompleksnost svijeta u kojem se nalazi.

          “Rat i rat” je zasigurno jedna od (naj)neobičnijih knjiga te je preporučljivija izrazito hrabrim i ambicioznim čitateljima, sklonim izazovima te ozbiljnijim štivima, koji su (podrazumijeva se) voljni iskusiti i razriješiti kompleksnost ovog romana.

 

 

 

      :beer:  & thanks za prijatelja Fandera

 

 

     Pdf;  Hr

 

 

 

Hidden Content
You'll be able to see the hidden content once you thank this post.

 

 

 

a170.gif



Thanked by 279 Members:

#4
Nyks

Nyks

    Silver Member

  • Moderator
  • PipPipPipPipPip
  • 2,914 posts
  • 26280 thanks
  • LocationBalkanDownload

László Krasznahorkai 

 

Sotonski tango

 

 

image.jpg

 

 

László Krasznahorkai (Gyula, 1954.) najvažniji je suvremeni mađarski autor, dobitnik brojnih priznanja i nagrada: od Nagrade József Attila ( 1987.), Nagrade Sándor Márai (1998.) do najvišega mađarskog državnog priznanja za književnoumjetničko stvaralaštvo, Nagrade Kossuth 2004. godine.

Zadnjih nekoliko godina cjelokupna svjetska književna javnost prepoznala je ovog iznimnog autora, djela su mu prevedena na mnoge jezike, kritika ga neumoljivo hvali, 2014. godine dobitnik je Nagrade Vilenica i Nagrade America za književnost, a 2015. Međunarodne nagrade Man Booker za cjelokupni književni opus.

 

 

nas.jpg

 

 

"Sotonski tango" prvi je roman Laszla Krasznahorkaia, objavljen 1985. godine, kojim je odmah na velika vrata ušao u vrh mađarske književnosti. Te je jeseni cijela mađarska kulturna javnost raspravljala o prvijencu koji je u kratkom vremenu postao klasikom.

Godine 1994. kultni mađarski redatelj Béla Tarr, s Krasznaihorkaiem kao scenaristom, snimio je sedamipolsatni film istoimena naslova koji također postaje remek-djelom filmske umjetnosti.

 

 

Stanovnici propalog, oronulog "kolektivnog gospodarstva", smještenog u blatnoj pustopoljini ruševina austrougarskog carstva i poslijeratnoga komunističkog režima, provode dane ne radeći ništa, smišljajući kako pobjeći iz bijede i siromaštva na neko bolje mjesto.

Tijekom olujne kišne i hladne noći mještani se sastaju u zadimljenoj krčmi („užasno leglo grijeha“), uza zaglušujuću graju i psovke, gdje se rakija pije na čaše, a vino na boce, gdje se pred jutro pleše čardaš, ali i tango, i nestrpljivo iščekuje Irmiás, žbir i prorok. Ali u toj apokalipičnoj noći nestala je i djevojčica Estike. Nakon predane zajedničke potrage, nalaze je mrtvu u ruševinama dvorca Weinkheim.

Pritisnuti krivnjom, spas potraže u Irmiásevu prijedlogu da mu predaju svu ušteđevinu, a da će on za njih izgraditi novi život: "Stoga sam odlučio, iskoristivši trenutačnu mogućnost, skupiti nekoliko ljudi i osnovati jedno uzorno seosko gospodarstvo koje će osigurati egzistenciju i držati na okupu tu malu skupinu izvlaštenih, odnosno… razumijete, je li?… osnovat ću mali otok s nekoliko ljudi koji nemaju što izgubiti, otok na kojem će prestati izrabljivanje, gdje ćemo živjeti jedni za druge, a ne jedni protiv drugih, gdje će svi moći s večeri spustiti glavu na jastuk u obilju i spokoju, u sigurnosti i ljudskom dostojanstvu…"

 

 

... prostor je romana opet jedan svijet, i... taj je svijet - preko svojih likova - bogato raščlanjen, slojevit, hijerarhiziran, od svakodnevnih radnji do snova i fantazmagorija, od univerzalnoga poretka preko jednostavne ponovne proizvodnje života i društvenog mjesta sve do etosa ljudskog dostojanstva i nedostojnosti. (...)

 

Sotonski tango epohalno je djelo.

Sándor Radnóti

 

... Knjiga koja tišti i ujedno duboko diše: živo je biće, kao svaka prava epika.

Péter Balassa

 

Neiscrpna i klaustrofobična proza, prepuna dugih, napetih, krivudavih rečenica koje su poput tantalizirajućeg užeta raspete između banalnosti i apokalipse, autora smješta u europsku tradiciju Becketta, Bernharda i Kafke.

The Independant 

 

Sotonski tango čudovišan je roman: gust, pametno strukturiran, često zadivljujući, i opsjednut privlačnom vizijom - ali svejedno je čudovišan... Njegovo značenje posve je opipljivo.

The Guardian

 

Ne postoji ništa slično u suvremenoj književnosti.

The New York Times Book Review

 

 

scan: Harold Fander  :flower: 

obrada: Nyks

Hr, pdf, epub,azw3

 

 

Hidden Content
You'll be able to see the hidden content once you thank this post.


When you can’t look on the bright side, I will sit with you in the dark.

 

 

 

Pomozite nam u održavanju našeg i vašeg sajta sa donacijom

https://www.balkando...acije/?p=417322

 

Prijava mrtvih linkova

https://www.balkando...books/?p=164002

 

Kako skidati sa Uptoboxa

https://www.balkando...tvari/?p=425928


Thanked by 356 Members:

#5
Bri

Bri

    Bronze Member

  • BD tim
  • PipPipPipPip
  • 1,393 posts
  • 33150 thanks

gUz503B.jpg

 

László Krasznahorkai

 

Seiobo je bila tamo dolje

 

„Seiobo je bila tamo dolje“ knjiga je 17 poglavlja usložnjenih po Fibonaccijevu nizu, strukturno nalik progresiji spirale. U svakome pojedinom poglavlju, čija se radnja odvija na najrazličitijim mjestima, u različitu vremenu: od Venecije i Atene do Kyota, od pretpovijesti do danas, istražujući istočnjačku estetiku (japansko no kazalište, šinto rituale), bizantsko slikarstvo ikona, djela talijanske renesanse, baroknu glazbu, arhitektonska čuda Alhambre itd., Krasznahorkai strpljivo i minuciozno pokušava prodrijeti u procese umjetničkog stvaranja.

 

Čitatelj se susreće s umjetnicima koji svojom vještinom, nadljudskom predanošću, pokušavaju stvoriti ljepotu, a okruženi banalnošću svakidašnjeg života, s ljudima koji se nastoje usredotočiti na taj trenutak nadahnuća, trenutak kada je možda božica Seiobo sišla s neba, trenutak potreban da bi se stvorila umjetnost.

 

Krasznahorkai je i u ovom ostvarenju ostao vjeran svojemu stilu: smjela struktura djela koju gradi na ritmički ugođenu tijeku dugih meandričnih rečenica koje se protežu na nekoliko stranica, ali zahvaljujući majstorskoj lakoći i prirodnosti izvedbe, čitatelju podaruju književno djelo vrhunske umjetničke vrijednosti.

 

scan: Harold Fander  :beer: 

hr, pdf, epub, azw3

 

Hidden Content
You'll be able to see the hidden content once you thank this post.


Ženom se ne rađa. Ženom se postaje.

Thanked by 273 Members:



0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users