Ibrica Jusic
Ibrica Jusic je hrvatski izvodac šansona i zabavne muzike.
Na estradnom nebu Ibrica Jusic se javlja 1968. godine na festivalu u Zagrebu. Oslanjajuci se na elemente francuske šansone godinama je stvorio prepoznatljiv i veoma autentican autorski izraz, koji se odlikuje poetikom i intelektom, kao i komponovanjem na stihove poznatih pjesnika. Decenijama je zaštitni znak Dubrovackih ljetnih igara, na kojima se redovno pojavljuje kao domacin ponocnih koncerata na skalinama, te uz samostalne gitarske recitale u reprezentativnim Kneževim dvorima. Prvi album objavio je 1975. godine, kad stice i svejugoslovensku diskografsku slavu. To se posebno odnosi na njegove rane radove kao pjesme: „Macka“, „Dobro jutro, Margareta“, „Ponoc“, „Jubi san vašu cer“, ali i komponovanjem stihova Šekspira, Brehta, Paljetka, Antica, Britvica i drugih. Prekretnica u radu bio je prvi simfonijski album „Ibrica“ (1981), uraden u bogatim mediteranskim aranžmanima starijeg brata, maestra Ðele Jusica, koji je za Ibricu napisao antologijske pjesme, poput: „Šalom Sarah“, „U svakom slucaju te volim“, „Na Stradunu“ i druge.
Opisati Ibricu Jusica, tog vjecitog dubrovackog trubadura, je teško, no na ovom cemo mjestu citirati Peru Gotovca, poznatog hrvatskog kompozitora i dirigenta, istovremeno i jednog od prvih saradnika s kojima je mladi Ibrica u Zagrebu imao cast da radi. Gotovac je 1994. godine napisao vrlo obiman propratni tekst „Nakon trideset godina“ za jubilarno izdanje „Retrospektive“ sa najboljim pjesmama Ibrice Jusica: „Šansonjer Ibrica Jusic, carobnjak pjevanog stiha, danas vec iskustvom sazreli umjetnik ispecenog estradnog zanata, ispunio je trideset godina svojega burnog puta po daskama scena širom svijeta. Gdje je trenutno? Opet negdje luta!"